VIKENDOM KONKRETNO | Ana Dundara Pajić: Svima koji imaju djecu savjetujem da im čitaju od najranije dobi

Već smo mnogo puta čuli onu poznatu poslovicu “Povijest je učiteljica života”. Ipak, dojma smo da obrazovni sustav uvijek daje prednost svjetskoj povijesti, barem što se lokacijskih gabarita tiče, osim u slučajevima kad je neki događaj započeo lokalno, ali je imao odjeka na cijeli svijet.

Iako je nemjerljiva važnost povijesti uopće, smatramo da bi se više pozornosti svakako trebalo dati i povijesti iz naše okoline.

Svi smo više puta čuli o Matiji Vlačiću Iliriku (koji se čak i ovlaš spominje u obrazovnom sustavu), ali koliko zapravo znamo o njemu mi odrasli, a kamoli djeca?

Tom se tematikom prošle godine bavila i umjetnica Marina Rajšić, koja se u radu nagrađenom drugom nagradom Labinskog uzleta likovnosti zapitala koliko je Labinjana zapravo pročitalo ikoju od više od 300 napisanih knjiga Matije Vlačića Ilirika.

Kako bi se već i najmlađe generacije upoznale s likom i djelom ovog našeg najpoznatijeg Labinjana, pobrinule su se tri učiteljice, prijateljice i majke – Ana Dundara Pajić, Katarina Brajdić Divšić te Majda Milevoj Klapčić. Njihovim entuzijazmom, kreativnosti i trudom nastao je Kapelin, slikovnica o Matiji Vlačiću Iliriku.

Katarina Brajdić Divšić, Ana Dundara Pajić i Majda Milevoj Klapčić – autorice slikovnice

Kako je tekao cijeli proces, saznali smo od Ane, koju smo ugostili u ovotjednom Vikendom konkretno.

Kada se i kako razvila ideja o slikovnici?
Ako pitate mene, ja je pišem od 2. razreda osnovne škole. Mnogo godina kasnije, u vrijeme pandemije i u Godini čitanja, moja kolegica po struci i prije svega prijateljica Majda Milevoj Klapčić upoznala me sa svojom prijateljicom Katarinom Brajdić Divšić i bacila nam bubu u uho kako je sad pravo vrijeme da udružimo snage i krenemo u neki kreativan projekt.

Kad su na okupu tri ljubiteljice knjiga, a od toga je jedna knjižničarka i sve tri zajedno imaju sedmero djece, pisanje slikovnice se nekako samo nameće. Kako se u to vrijeme slavila 500. obljetnica rođenja Matije Vlačića Ilirika, sve smo to povezale i odlučile pisati slikovnicu o toj velikoj ličnosti o kojoj današnja djeca malo znaju. Kako smo sve tri profesorice po struci, odmah nam je na pamet pao i projekt zavičajne nastave Istarske županije koji se provodi u svim trećim razredima u županiji i odlučile smo da Kapelin neće biti samo slikovnica već će moći učiteljicama poslužiti kao svojevrsni priručnik.

Koliko je vremena prošlo od odluke da se kreće u realizaciju do finalnog produkta? Kako zapravo izgleda proces oživljavanja jedne slikovnice? Tko je sve radio na njoj?
Odluku smo donijele na prvom sastanku. Odmah smo se složile da ćemo pokušati pa što bude. Majda je već tada poznavala Matka Plovanića, dizajnera iz Pule koji je odmah pristao raditi s nama na projektu. Bacile smo se na istraživanje, počele pisati i zapravo, vrlo brzo i napisale glavni tekst slikovnice. Onaj tko nikada nije pokušao pisati slikovnicu ne zna da, iako se čini kako je to lagano jer slikovnice uglavnom sadržavaju jako malo teksta, kako je teško sve što želiš napisati pretočiti u svega par redaka.

Kako bi Kapelin bio pravi mali priručnik, a ne samo slikovnica, odlučile smo na svaku drugu stranicu dodati rubriku ,,Jeste li znali?” u kojoj objašnjavamo okolnosti vremena u kojemu je živio Matija Vlačić.

Negdje u samom početku pisanja Matko nam je predložio da slikovnicu ilustrira Vibor Juhas, poslao nam je njegov prijedlog prve dvije ilustracije, a mi smo se odmah složile.

Za svaku ilustraciju u knjizi slale smo mu i tekst i prijedlog kako bi ilustracija trebala izgledati i Vibor je svaki put pogodio sve naše zamisli. Matko je zaslužan za prekrasnu kombinaciju boja u slikovnici i sam konačni izgled Kapelina za koji smo se borili do samog kraja. Naime, mi smo konačni proizvod imale prije no što smo našle izdavača, a proizvod je bio dosta skup za tisak. Tu tek kreće naša priča…

Česti je slučaj da književnicima i piscima nije baš jednostavno naći izdavača. Kako ste ostvarili suradnju s Ljevak škole?
Kao što sam navela u prethodnom pitanju, naša je priča s Kapelinom tekla glatko do samog kraja pisanja, ilustriranja i dizajniranja. Tako ušminkanu, odlučile smo je izdati.

Hvala na pitanju, ne, u Hrvatskoj nije lako naći izdavača, za samostalno izdavanje trebaš imati vlastiti novac ili jako puno sponzora, a i prilagoditi se nekom jeftinijem izgledu samog proizvoda.

Mi smo odlučile biti hrabre i preko Lene Rovis Žgaljić iz Naklade Ljevak s kojom Majda kao knjižničarka surađuje, dobile smo priliku otići na izlet do Zagreba, a usput odraditi i sastanak s Martinom Perić iz školskog odjela. Martina se oduševila našem entuzijazmu i hrabrosti, a ostalo je povijest …

Slikovnica je tiskana u 2000 primjeraka, a kako bi izgledala baš onako kako smo je zamislile, morali smo potražiti pomoć lokalnih sponzora. Ovom prigodom još se jednom zahvaljujemo Kogej DUX d.o.o., Alea nekretnine, Rakos gradnja d.o.o. i Rockwool-u na pomoći.

Program predstavljanja slikovnice vodila su djeca: Danijela Daić, Saša Pajić i Matija Divšić

Kakve su reakcije nakon predstavljanja? Može li se slikovnica kupiti?
Predstavljanje je prošlo baš onako kako smo ga i zamišljale, u ugodnoj atmosferi i na najljepšem mjestu na kugli zemaljskoj, u Gornjem Labinu u dvorištu Memorijalnog centra Matije Vlačića Ilirika.

Kako i priliči, program su vodila djeca, Danijela, Saša i Matija, a okupio se velik broj članova naših obitelji, prijatelja, kolega, predstavnika medija i Grada Labina, Turističke zajednice i građana Labina. Također, došli su i predstavnici Naklade Ljevak te se na licu mjesta mogla kupiti i slikovnica. Podijelile smo mnoštvo autograma, slikale se bezbroj puta, ma bilo je fantastično! Neočekivano, Tina iz slastičarnice Pozzo za tu nam je prigodu napravila slatki Kapelin, tortu u obliku naše slikovnice!

Reakcije nakon ovakvog predstavljanja ne mogu biti nego pozitivne, nadamo se da će u tom ozračju proteći još neko vrijeme.

Slikovnica se u Labinu može kupiti u papirnici Birograf, a izvan Labina u knjižarama Ljevak, ali i drugim knjižarama koje su je uvrstile u svoju ponudu te je naravno dostupna i online.

Majda Milevoj Klapčić s tortom na predstavljanju slikovnice
Majda Milevoj Klapčić s tortom na predstavljanju slikovnice

Nadate se će slikovnica ući u škole u sklopu zavičajne nastave. Je li to inače dugotrajan proces ili ide jednostavno? (Kako se to uopće literatura može “progurati” u škole?)

Nadamo se kako će vrijednost Kapelina biti prepoznata i u školama. Odmah nakon promocije, počeli su stizati upiti za predstavljanjem slikovnice učenicima razredne nastave u školama Istre.

Kako smo na samom kraju nastavne godine, ono što uspijemo odraditi, svakako ćemo odraditi do konca lipnja, a predstavljat ćemo se i u ljetnim mjesecima u lokalnim vrtićima, na sajmu knjiga za djecu Monte Librić u Puli i na još nekim ljetnim manifestacijama. Na samoj promociji o ulasku Kapelina u škole razgovarale smo i s pročelnikom Upravnog odjela za društvene djelatnosti, gospodinom Borjanom Batageljem i ukoliko bi Grad Labin otkupio knjige za naše trećaše, imali bismo suradnju sa školama našeg grada. Svakako ćemo se obratiti i Istarskoj županiji. Što se tiče suradnje s knjižničarkama, ona je krenula i prije same promocije i hvala im na tome!

Što vi mislite o današnjoj školskoj literaturi, o primjerice, lektirama u školama? Jesu li one prilagođene današnjoj generaciji djece koja je podosta digitalna generacija? Čitaju li uopće danas djeca?
O tome bi se dalo štošta reći! Reći ću samo da, kao učiteljica, ali i osoba koja često radi baš s djecom i mladima odmah mogu reći koja djeca čitaju manje, a koja više.

Neupitno je koliko čitanje utječe na razvoj vokabulara kod djece, koliko ih to obogaćuje i iskustveno i daje im priliku za neki drugačiji pogled na svijet. Svima koji imaju djecu savjetujem da im čitaju od najranije dobi i da nikad ni ne pomisle kako su bebe i mala djeca premala za čitanje. Sve to negdje ostaje pohranjeno.

Lektira je obavezna literatura, kao i u moje vrijeme, neke lektire su djeci draže, neke malo manje drage, ali sve su to djela vrijedna čitanja. Čitač će svakoj knjizi dati šansu. Onaj tko ne voli čitati, odustat će kod prve stvari koja mu se ne sviđa ili kod prvog malo dužeg opisa.

U svakom slučaju, svima i djeci i odraslima savjetujem da kad god imaju malo slobodnog vremena uzmu u ruke knjigu i pročitaju nešto. Dan će im biti ispunjeniji, a um zahvalan!

Ana Dundara Pajić
Ana Dundara Pajić

Što biste vi kao nastavnica, ali i kao majka voljeli promijeniti u obrazovnom sustavu?
U našem obrazovnom sustavu najveći problem je obim gradiva koji je svakako prevelik. Po mom mišljenju trebalo bi 30 % gradiva pročistiti i sve bi bilo puno jednostavnije. Također, ulaganje u obrazovanje bi trebalo biti veće, trebalo bi uložiti u modernizaciju i obnavljanje samih škola, opremljenost novim nastavnim sredstvima. Trebalo bi ojačati odgojnu ulogu školstva, to je nekako u zadnje vrijeme najvažnije.

Također, zalažem se za uvođenje Građanskog odgoja (u sklopu kojeg bih svakako ubrojila i debatne tehnike), u sve naše osnove i srednje škole. Jedino tako možemo stvoriti kvalitetne i savjesne građane.

Postoje li još koje labinske ličnosti koje su vam bile zanimljive i koje biste voljeli vidjeti u slikovnici? Hoće li Kapelin postati možda serija slikovnica? 
Naravno da postoje, i ne samo labinske ličnosti. Svašta se nama mota po glavi!

Svakako bismo voljele napisati slikovnicu i o najpoznatijoj učiteljici s ovih područja, Giuseppini Martinuzzi, ali i o nekim poznatim ličnostima iz drugih županija u Hrvatskoj. Entuzijazma i energije imamo, nadamo se da ćemo i dalje imati podršku koja nam je potrebna kako bismo nastavile svoj rad i kako bi edicija imala još puno naslova!

Facebook
Twitter
WhatsApp
Email

pročitajte još